Nisam drugačija.

Oh my dear

12.05.2017.

4 K.

Ne sudi zašto ne mogu, kad je teško. Slaba sam za ovo previše. Ostavljam ti sve kao posljednji pozdrav kojem ćeš samo da mahneš zauzvrat. Zamisli života, u kojem kao u okovima sam zatočena u vremenu s njim. Zamisli života, kojeg nikad nisam ni sanjala. Nisam znala da ovakve boli postoje. Boli u kojem njemu govorim sve što prema tebi osjećam. Ne znam više, ni zašto mi je duša crna, ni zašto mi je pogled prazan, ni zašto toliko želim da nestanem u beskraju tuge. Teško je gledati u najiskrenije oči na svijetu, i osjetiti miris dječije zaljubljene duše i samo.. šutjeti. Teško mi je prihvatati postupke o kojima se samo sanja, i priznati sebi, da ih ne želim. Zašto me okriviti, ako vidim da prave stvari radi pogrešna osoba? Ovdje, u mraku, još jednom kroz molitve te dozivam, grčevito stišćući ruke kao da njima pokušavam vratiti vrijeme, i još koji put te vidjeti ispred sebe. . Nisam ti pamtila, ni boju očiju ni oblik lica, već samo ono što je zračilo iz tebe.. I miris. Ne znam između kakvih strahova i nadanja tumaraš sada, ni za kakve želje vežeš svoje srce, niti kakve čežnje u tebi se rađaju.. Ne znam. Možda već sutra, nas čeka neki drugi neočekivani svijet, a možda bude baš kako želiš ti, ili kako želim ja. I možda baš to bude najbolje. Čuvaj se, najdraže stvorenje, od svih onih koje te nikad neće voljeti kao ja, mnogo je. Ipak.