beats by dre cheap

Porculanska lutka

Pomalo postaje jezivo. Kao da svaku desetu sekundu gubim svijest. Slabost u nogama, glasu.. Ruke mi padaju. Možda samo obična gripa. To kudikamo, lahko prebolim. Da me čak danima obori, mogla bih i sretna ležati. Ali šta ću sa ovom slabosti u grudima? Hoće li ona, kao i gripa nestati? Koji analgetik da pijem za to? Vrištim od bola. Noćas ću se, ničim izazvana, sklupčati i plakati sama. Niko me neće povući za rame i reći "nemoj", iako mi to "nemoj" nikad nije pomoglo. Značilo je samo, da nisam sama. Ne znam ni koga lažem uopšte.. Kao da su nekad čvrste ruke bile tu, povukle i rekle bilo šta. Nisu bile tu. Nije se nikad niko udostojio boriti se za mene do kraja. Lutka od porculana, stoput bačena, od svih tih dječaka koji su voljeli igrati se njima. Nastrano do srži! Opet me strah svih ovih zidova koje uporno oko sebe dižem, strah me, koliko će ti bedemi biti jaki jednom, kad se neko sjeti da postojim. . Krivit će me. Neopisivo je snažna ta volja, da zaboravim sve što sam ikad u životu voljela. Neopisiva želja na tim spravama za oblikovanje, dok zanemarujem bol, i imam viziju.. Da sve što ljudi vide, bude savršeno, kad je već duša uništena, kad već oči ne sjaje i ne znaju kako je to. Mora da je lijepo položiti sve ispite, i lijepo izgledati. Vrijedi li, ako te nema ko zagrliti, onako najjače, ili onako kako on zna.. I čestitati? Gubi se smisao svih ljudskih ideala na lažnoj platformi visokih ciljeva u tom trenutku kada na kraju tunela ne vidim nikakvo obećanje, niti siluetu za kojom žudim.. Ničije ruke, prema meni tamo, nisu pružene. Šta mi preostaje? Mislit ću glavom, i pružiti šansu jednoj sitnoj nadi, da ću sutra pogledati u nebo i shvatiti zašto sad sve nije drugačije.

Nisam drugačija.
http://asyeena.blogger.ba
05/02/2017 12:14